Lažljivac

Prva knjiga iz serijala 'Soba košmara' koju sam pročitala.

AUTOR: R.L. Stine
ŽANR: lagani horror
OCJENA: 3
PREPORUČAM: djeci i mladima (kojima je uostalom namjenjeno) i roditeljima da preporuče djeci i mladima (jako poučno)



Stinea sam počela čitati prije koju godinu i progutala sam gotovo sve knjige iz serijala 'Ulica straha' za kratko vrijeme. 'Sobu košmara' nikad nisam čitala jer sam čula da je jako strašna, a sama po sebi sam bila dosta prestrašena svega oko sebe.
'Lažljivca' sam dobila za rođendan pa sam na neki način morala pročitati tu jako strašnu knjigu. 
Ne znam jesam li prerasla Stineove knjige ili je ova bila baš nekako nezanimljiva, ali nije me se previše dojmila.

Priča počinje sa mladi dvanaestogodišnjim Rossom koji toliko laže da ti je teško držati knjigu u rukama. 
Npr: " ' Nije istina', bio sam uporan, 'ono što se zapravo dogodilo...istina. Potpuna istina. Moj pas se razbolio, i mama me zamolila da joj pomognem da ga odvedemo veterinaru. I tako sam...'
'Otkad ti imaš psa?' prekinula me Cindy.
'Uh?'  zurio sam u pod razmišljajući. Bila je u pravu. Mi nemamo psa."

Na ovo sam se valjala od smijeha. Koliko dobro moraš živjeti u svijetu laži da prijateljici bez pardona kažeš da imaš psa i još na to smisliš priču?!

I tako Ross laže i laže, svima i svakome, pa se svađa s bratom, pa s roditeljima, pa još malo laže i na kraju sa spremnom laži ode na zabavu kod prijatelja na koju ne smije.
I na toj zabavi on pod vodom ugleda dečka koji izgleda pljunuti on (a pod vodu su ga zgurale gore naveden Cindy i Sharma jer je mali frajer izgubljen u svojim lažima obje pozvao na tu zabavu). Taj mu njegov blizanac bijesno kaže da ode. 
Kad izađe iz vode i pokušava to nekome reći, nitko mu naravno ne vjeruje. Onda se još uvali u nevolje doma i onda počinje prava paranoja. Taj se njegov blizanac pojavi i u njegovoj kući i uvjerava ga da zapravo on živi tamo. I tako se oni prepiru i tuku i svađaju i onda Ross shvati da zaista ne pripada tamo i da nešto nije u redu. Blizanac mu objasni da je Ross počeo živjeti  u svijetu laži toliko da je prešao u paralelni svijet. 
I onda se tamo događaju čuda i gadarije i sve mi je bilo žao malog Rossa. 

To je više-manje to, knjiga je kratka pa ni nemam što više reći. Kraj me totalno zbunio i na neki način razočarao jer sam bila uvjerena da su Stineove knjige na kraju realistične, no ova pobija moju teoriju. Ali sviđa mi se jer priča ima pouku o laganju dovoljno jaku da sam se zamislila. 

Ali rasplet je prilično zanimljiv i zapravo sam od početka nekako očekivala da će tako biti. Kako točno? Otkrij!

Bijela kao mlijeko, crvena kao krv

I evo ga: prvi post na mojem prvom blogu o prvoj knjizi koju je odabrao prvi čitateljski klub kojem sam se ikad pridružila. Zaista debitantski. Prvo formalnosti:

AUTOR: Alessandro D'Avenia

ŽANR: ljubavna drama (ili tako nekako)
OCJENA: 3

PREPORUČAM: svima, posebno neizlječivo zaljubljenim mladim ljudima

'Bijela kao mlijeko, crvena kao krv' je knjiga koji nikad ne bih uzela u ruke da nije bilo čitateljskog kluba. Možda eventualno kad bih čula za naslov jer svaki naslov koji sadrži tu famoznu riječ 'krv' odaje knjigu koja ne može biti loša. A budući da se knjiga nije proslavila (barem ja nikad prije nisam čula za nju), vjerojatno ju nikad ne bih pročitala. Razlog tome je vjerojatno podrijetlo autora jer knjiga dakle stoji kod talijanske književnosti, a tamo knjige čitaju samo žene koje su pročitale sve engleske i američke ljubiće, njemačke krimiće i francuske drame (vjeruj mi na riječ, volontiram u knjižnici).

I tako dakle, knjigu sam pročitala. Iskreno, samo čitanje, meni koja to obožavam, bilo je jako teško: misli su mi letjele na sve strane i mogla sam 'pročitati' cijelu stranicu, a da nemam pojma o pročitanom (a to mi se nikad ne događa). Mislim da je razlog tome što je pisana u obliku dnevnika jednog teenagera i to dosta neuvjerljivo jer kad slušam svoje poznanike 16-godišnjake nemoguće je da tako duboko razmišljaju. Također rečenice su kratke i apsolutno stilski neobilježene pa je možda i to razlog.

Radnja započinje s, preko glave zaljubljenim, 16-godišnjakom Leom koji ima neukrotivu kosu, svira gitaru, voli nogomet, vozi motorčić, ima psa Terminatora (pazi ime za jazavčara) i mrzi profesore. Uglavnom, voli i ne voli sve što vole i ne vole mladi. Ono po čemu se on razlikuje (u mojoj glavi) od ostalih su njegova razmišljanja. Razmišlja o bijeloj boji koje se boji, boji se bijelih misli, i sve što je loše, strašno ili hladno je bijelo i užasno. S druge strane tu je crvena, kao krv, kao ljubav i kao sve stvari koje donose život. E, to je dio koji me se najviše dojmio: razmišljanje u bojama o različitim stvarima: bijele misli, bijelo računalo, bijeli papir, bijeli klaun s, pazi sad, crvenim nosom. A tu je i Beatrice (jedno od najljepših mi imena), crvenokosa i zelenooka ljepotica (ja je zamišljam kao Dnateovu plavušu) koje je zarobila Leovo srce.
Doduše, Leo nikad nije ni razgovarao s njom, no smrtno je zaljubljen i od svoje naj frendice Silvije (koja je u knjizi crnokosa, a u mojoj glavi crvenokosa) traži Beatricin broj i pošalje joj poruku s ljubavnom izjavom, na koju Beatrice nikad nije odgovorila - reći ću ti kasnije zašto.

Kad sam već spomenula Silviju, da odmah izbacim svoje frustracije. Dakle Sivia je Leova prijateljica koju on vidi kao 'plavog anđela čuvara' (ima plave oči) jer mu je ona sve - od majke do ramena za plakanje, ali koju je on stavio u najveći friendzone u povijesti književnosti. I još kaže koliko je voli i onda kaže, slušaj ovo, 'šteta što smo samo prijatelji'. Meni koja sam veliki zagovaratelj ljubavi, to je nepojmljivo i sva sam se bila naživcirala. I on nju moli da mu pomogne oko Beatrice i tako, a iz prve rečenice koju Silvia izgovori vidiš koliko je ona zaljubljena u njega. Sivia, got u bro.

I jednog dana, Beatrice ne dođe u školu i Leo misli da je bolesna i da ima gripu. U međuvremenu on priča o utakmicama i motorima.

UPOZORENJE: SPOILER u najavi (otkrit ću neke informacije koje bi možda radije pročitao/pročitala sam/a) pa ako ti se do tud već sviđa knjiga i planiraš ju čitati, NE ČITAJ OVAJ POST DO KRAJA. Neću biti loša osoba i upropastiti ti ljepotu čitanja. 

Zadnja prilika da prestaneš čitati.

Oke, vjerojatno nećeš čitati knjigu nego samo ovu moju nespretnu recenziju.

Dakle, Beatrice ima leukemiju. To je rak krvi. 'Očituje se nakupinama određenih krvnih stanica koje čine tumorsku masu, zavisno od tipa leukemije.' - Wikipedija
Leukemija je ružna stvar, no Leo nam je objasnio njeno podrijetlo tako lijepo da sam se naježila.

" Leukos znači bijel. Izvedenica je talijanska riječ 'svjetlost' (luce).
  Aima je krv. Otud rijel 'hematom' (zgrušana krv).
  Staviš li te dvije zastrašujuće riječi zajedno, dobiješ još strašniju: leukemija. Tako se zove rak koji napada krv. Naziv potječe iz grčkog (svi nazivi bolesti dolaze iz grčkog...) i znači 'bijela krv'. "

I u tom famoznom citatu spaja se njegovo znanje grčkog (ide u klasičnu gimanziju), njegov strah pred bijelim i njegovo crveno spasenje. I krv njegove crvene Beatrice postaje postaje bijela krv, postaje krv kakve se boji.
Leo je toliko voli da se bori s bolnicama i sestrama i roditeljima i na kraju daruje krv za Beatrice (sretne li slučajnosti da su ista krvna grupa). I onda on završi u bolnici ( a zašto, pa daj ipak nešto otkrij sam(a), hajde, tjeram te da pročitaš knjigu) i to u istoj u kojoj Beatrice ide na prvi krug kemoterapije i one je traži i nosi joj pisma, no ona svaki put spava, a on nikad ne ostavi pismo.

Između tih svih događaja, tu je i profesor Sanjar koji je profesor koji sigurno ne postoji. Možda postoji profesor koji je zaista sanjar, al sigurno ne postoji takav koji bi ti došao u posjet u bolnicu, tjerao te da misliš o svojim snovima i svome srcu, davao ti nadu i vodio te na sladoled te bio rame za plakanje.

I tako on nju lovi i pokušava doći do nje i jednog je dana nađe u jednoj bolnici, malenu, bez kose, iznemoglu, usnulu i sklupčanu na krevetu. I on se izbezumi i pobjegne. Njegova crvena Beatrice postala je mala ćelava djevojčica koja gotovo umire iako on i dalje polaže nade u svoju krv koja teče njenim žilama. Tako su sjedinjeni, tako on dolazi do njenog srca.

I prolazi vrijeme, on dolazi k njoj kući, biva s njom, svira joj, izjavljuje joj ljubav, zajedno mislima putuju svijetom i on živi za to da je posjeti i da je razveseli i da bude kraj nje.


Stiže DRUGI SPOILER. Ako si se sad zainteresirao/zainteresirala ne čitaj dalje, molim te.




Sigurno?



Beatrice umire. Neću reći puno više od toga jer Beatrice je umrla.
Leo shvaća da je ljubav njegova života zapravo Sivia i zadnjih nekoliko stranica u kojima on napokon nalazi duševni mir, i tebi smiruju dušu i svi su sretni. Dio koji sam obećala ranije, a vezan je uz Siviju je taj da je ona ljubomorna i zaljubljena u Lea te mu je dala izmišljeni broj, a ne Beatricin i ta izdaja ih na neko vrijeme razdvoji. No kasnije sve bude u redu, ruže cvjetaju, ljubav raste.

Ovo je samo malo dio knjige, jer kad bi napisao knjigu o knjizi i dalje je ne bi uspio prenijeti. Zato ti uz ova dva spoilera savjetujem da uzmeš knjigu i proživiš je, pročitaš je. Ima stvari koje nisam spomenula, a možda će ti biti zanilmjive, ima osjećaja koje sam željela prenijeti, a nisam uspjela. Takve su knjige.

Nada se barem jednom komentaru na ovaj svoj debitantski rad, barem jedno mišljenje na ovu duboku knjigu...može?